Na svete zagonetke odgovorim suzama, samo bol duše koja je u
istinskoj vjeri i ljubljenju svete vjere spozna mnogo. Znam da su me rane
učinile nebeskom ženom, da je svaka suosjećala sa presvetim ranama Kristovim.
Da sam bila bez njih, ne bi uspjela ovoliko snažno voljeti Onoga koji mi je
darovao križ, kao ključ vrata rajskih. U tom križu urezano je puno tuge, puno
izrugivanja i nepravde, u tom križu puno je rasplakane samoće, molitve.. ali
taj moj križ pridržavaju sveti anđeli, blagoslivljaju ga arhanđeli i Gospa moli
nad njim. Znam to po mudrosti suza svojih vapajnih, emocijama srca raskajanoga.
Svaki moj udah i izdah je za Isusa, u okovima tijela duša ga je spoznala, iz
godine u godinu sve više, znam da u meni Duh Sveti diše, suze mi krilima
Tješitelja briše.
Rođena za okove, kao leptirica učahurena. Nutrina me je
dozivala, pjesme mi utješiteljske darivala sila Svevišnjega, znala sam oduvijek
da nisam sama, osmjehom sam se nebeskim od poruga svijeta branila, strancima
bila nakaza, bliskima razdragana curica, vječno nasmijana ispod križa. Sudili
su me oduvijek, a da se nisu ni zapitali što mi
je, odrastala sam kao ono trnje na ruži... oni su se pravili lijepima
cvjetnima, ja sam bila bodljikava. Krist me je činio jakom svaki dan, branio me
darujuć mi prijatelje koji me vole zbog moje nebeske nutrine, zazivala sam
Gospino ime u mračnim noćima, dala bi mi snage da plešem i kad me je tuga do
kosti lomila. Suosjećala je Bogorodica sa mojim suzama, činilo se kroz moje je
oči sa mojom dušom plakala, dok bi krunicu molila za boli svoje i boli svih
potrebitih. Kroz bolnice i oči sudačke, pratile su me stope Kristove i one
majčine, pitala sam se zašto sam ovdje tolike dane i godine, zašto kada sam ja u
srcu Božja leptirica, poletnosti puna, ruža bez trnja! Božja mudrost mi je
šaputala, osluškuj svoje srce, kuca za Presveto srce, služiš presvetim
Kristovim ranama, dopuštajući da ti se izruguju zbog vanjskog izgleda, puna si
trpljenja sa osmijehom zbog Stvoritelja. Duša sam nebeska koja se spustila u
okove tijela, vjerujem tako sam željela, volji se je Očevoj duša ova predala.
Skoro pa će 35. godina okova, oh u tim suzama bola puno sam ljubavi svete
doživjela. Svidjela se onima koji su mi autentični po duši, jer sam se
raspjevala, jer sam pustila duši da živi za ljubav i kad je do smrti tijelo
ranjeno, izrugano zbog nesavršenosti. Vjerujem Isus će svoje ozdraviteljske
dlanove položiti na tužne boli moje koje ga dozivaju i vole, iscijeliti će me
milost Njegova, Uskrsnuti će i ovo tijelo kao ova duša Bogu oduvijek predana.
Potpisujem se ovim svojim suzama, u novo poglavlje svoga života, blagoslivljam
autora, Boga Trojedinoga, znam da će mi darovati nešto posebno, da prođe bol i
ostane ljubav sačuvana i oživljena za vječnost. Amen!
Sa ljubavlju i vjerom Ana Emanuela, Bilaj 23.03.2018.
Nema komentara:
Objavi komentar